here i am
...evo me napokon...
došlo je eto vrijeme da se udostojim napisat post...
još malo pa praznici...hm...jedva čekam...
valjda...pošto mi je kemija zaključno 1...
pa ne znam dal ću ić van preko praznika...
tata mi je reko da će mi oprostit ako budem imala samo jedan komad...
moć ću onda ić van ali ne svaki dan...
a i morat ću učit svaki dan...
heh...kažu meni mama i tata da napravim raspored šta ću koji dan učit...lol
sad neka druga tema...ah...
ma ne znam više šta da pišem...
kod mene nema niš novo...
ljubav...heh...sve po starom...
imam simpu...he he...još uvijek isti...
i tako...to je sve...
nemam više niš za napisat...
ae...ljubim vas sve...puse
...toše proeski...makedonski slavuj...
Napustio nas je veliki, jedini Toše Proeski.
Zasjao je poput najsjajnije zvijezde i otišao u nebo.
U teškoj prometnoj nesreći koja se dogodila u ranim jutarnjim satima 16.10. u blizini Nove Gradiške, smrtno je stradao glazbeni velikan Toše Proeski (26). Toše Proeski nažalost je podlegao je teškim ozljedama, a vozač automobila i menadžerica Ljiljana Petrović zadobili su teže ozljede. „Pjevač anđeoskog glasa“ iz Makedonije, kako su ga s dobrim razlogom često oslovljavali obožavatelji i kritičari širom regije, postao je jedan od najpopularnijih izvođača s prostora bivše Jugoslavije, a s aktualnim albumom „Igra bez granica“ u rekordnom je roku dostigao Zlatnu nakladu. Toše Proeski svoju je popularnost stekao ne samo iznimnim vokalnim sposobnostima, već i svojom beskrajnom humanošću. Kao jedan od UNICEF-ovih ambasadora, snimio je pjesmu „This World“ za potrebe humanitarnih akcija za pomoć djeci, a iz godine u godinu, kako je njegova popularnost rasla, održavao je sve više humanitarnih koncerata. Djelovao je humanitarno gdje god je zatrebalo, bilo da se radilo o akcijama za djecu s posebnim potrebama, unapređenju obrazovnih mogućnosti djece širom Makedonije ili pak konkretnim akcijama za pomoć siromašnima. Toše Proeski zauvijek ostaje u našim srcima – pjesmom i svojim dobrim djelima i nesebičnim davanjima. Njegov prerani odlazak ostavlja u našim životima ogromnu prazninu, ali i neizbrisiv trag u našim srcima i na glazbenom nebu širom regije.
evo...kao što i vidite...post sam posvetila toši...
sad kad slušam njegove pjesme samo plačem...
za one koji nisu znali...
toše se trebo preselit u rijeku za godinu dve...
ali eto...neće doći...ali bit će tu uz nas uvijek...
...u našim srcima...
to je to od mene...
nadam se da ćete mi ostavit komenatre...
pusa svima
dosada
pa ovako...nisam se jako javljala...
ah...ne znam ni zašto sad pišem post...
kad ne znam šta da pišem...
pa da počnem od nečeg...
škola...sve ok...heh...dobila sam 5 iz lat...sve točno sam imala...
jea...kako sam samo pametna...lol
ma šalim se...dobila sam 5 uz malu pomoć mojih najbližih...
i šalabahtera...naravno...i eto...sve je super ispalo...
ljubav...pa...imam simpatiju...heh...
razred...super mi je i dalje...baš sam zadovoljna sa svojim raz...
nema boljeg...još uvijek jedva čekam izlet...jea
šta da još pišem...ma ne znam...
dosadno je jako...ah...ta ljubav...
ma...neću više niš pisat...
ne znam šta bi mogla napisat uopće...
pa...samo mi vi komentirajte...
volim vas sve...
puse
nova škola...novo društvo
kao što i sami znate...počela je nova školska godina...
ja sam je eto započela u novoj školi...
a to je prva sušačka hrvatska gimnazija...pshg...
idem u prirodoslovno-matematički smjer...
i joj...koje smo mi sreće...dobili smo najgore profesore...
ali nastojat ćemo preživjet...heh...
razred mi ja super...svi su mi jako simpa,zabavni
i svaki sat se nečemu smijemo...
ali ipak nije sve super...moramo jako puno učiti...
hm da...bez muke nema nauke...joj...za poludit...
sada ćemo vjerotno brzo ići negdje na izlet...
to ću morat normalno slikati...i onda ću stavit slike na blog...
da vidite moj novi raz...
to je bilo sve o školi...
hm...idemo dalje...
ipak nije sve tako savršeno...kod mene nije više ljubav u zraku...
ali ne zamjeram...ovako je ipak bolje...to smo zajedno zaključili...
ali je ipak najbitnije da smo ostali prijatelji...
i tako...to je bilo sve od mene...
navikavam se na školu popodne...
super je samo ima tu ponovo lošega...ne mogu gledat tree hill...
ali zato ja saznam šta se sve dešavalo uz pomoć mojih prijatelja...
eto...to je to...the end...
pozzam vas sve i ljubim...i naravno jako puno volim...
pusica
ljeto pri kraju
pa...evo mene...
udostojila sam se napisat post...
baš sam se malo prije vratila iz kačjaka...
bilo mi je dobro tamo...zajebavala sam se sa sestričnom...
ali ipak je najljepše doma...znate onu staru poslovicu:
svugdje je lijepo ali doma najljepše...
pa tako je naravno i kod mene...
kod mene ima jedna novost...za koju već dobra većina zna...
hm...da...love is in the air...sretno sam zaljubljena...heh...
i tako nam je brzo proletilo ovo ljeto...
još samo tjedan dana slobode a onda svi u klupe...
baš mi je žao...sad se zadnjih dana prije škole treba prisjetit kako smo proveli ovo ljeto...šta smo sve učinili a šta nismo...
meni je sve u svemu bilo super...
pa...mislim da sam sve rekla...
nemam baš nešto pretjerano inspiracije...
tako da je to bilo sve od mene...
pUsA sViMa...vOliM VaS pUnO...
...ciao...
ah...to ljeto...
pa...da se ja malo javim nakon dugo vremena...
u zadnje vrijeme nisam baš u rijeci već u kačjaku na moru...
za one koji ne znaju...kačjak je pored crikvenice...
tamo imam kuću...pa se tamo i kupam...
društvo baš i nemam...šteta...
jedino moja sestrična iz italije koja dođe pa ode...
i susjede iz požege...ali one su mi baš pred par dana otišle...
baš sam zato tužna...ali mi zato sestrična dolazi 17.08. i ostaje dva tjedna...
zato bi možda ja ostala isto tada dva tjedna ali ću još vidjet...
jer će mi sigurno falit moje društvo i najbolji trsat...
i...nemam baš neke inspiracije za pisat...
život ide polako...heh...
još malo pa škola...iako niko jedva ne čeka...ja čekam...heh
pošto me čeka sve novo...nova škola...novo društvo...
tako me sve zanima...heh...
inače...učenje mrzim...tako da to ne čekam...lol
pa...mislim da sam sve rekla...e da...
danas su se francy i mia vratile iz londona...
tako da : DOBRO DOŠLE U RIJEKU...lol
idem vam ja polako...
sve vas pozzam...i jako volim...
komentirajte mi...
PUSE
.............bOriNg................
ah...udostojila sam se napisat novi post...
i...škola je završila i ljeto je počelo...
ali tu su i upisi...upisala sam se u prirodoslovno-matematičku...tj. u sušačku gimnaziju...
vani sam svaki dan i umirem od dosade...ali...neđemo mi već neku zanimaciju...
skoro svaki dan kad sam u rijeci idem na more sa frendicama i frendovima...
nemam baš inspiracije za pisat...jer...nemam baš ništa pametno za pisat...
pa sam eto našla nešto o riječkom kulturnom ljetu,odnosno o riječkim ljetnim noćima...
Riječke ljetne noći
Od kada je pokrenula projekt Riječkih ljetni noći, Mani Gotovac je ponovno, putem kulture, utjecala na sliku Rijeke. Danas, možemo vidjeti puno više stranih turista kako se ne samo šeću gradom uz turističkoga vodiča, već se i zadržavaju. Riječko kulturno ljeto generiralo je i druga događanja u kulturi, ne samo u gradu već i u njegovoj okolici. Time se Rijeka konceptualno približila Zadru, Splitu, Dubrovniku... ljeti oblikujući grad u događaj mediteranskoga ozračja.
Ovogodišnje su Riječke ljetne noći spektakularno otvorene predstavom „K@osmos“ na Gatu Karoline Riječke, koju su kreirali španjolski i argentinski izvođači Grupo Puja!. „K@osmos“ je dinamična predstava, koja se izvodi visoko u zraku. Osam izvođača penje se, rotira, prolazi i visi s velike željezne kugle i do 50 metara iznad glava gledatelja. Visoka koncentriranost izvođača, savršena koordinacija, istančan osjećaj za tempo i ritam tijela te komponiranje vlastite osobnosti u kaleidoskopnu slagalicu rijetko su viđeni na riječkome kazališnom nebu. Time je izvedba još naglašenija, jer u Rijeci uglavnom možemo vidjeti glumačke dosege pedesetsedmorazrednih sapunica S produkcija. Iako naslov sugerira na kaotičnost onu virtualnu ali i entropiju kojoj Svemir teži, esencija prirode, njena determiniranost usklađena je u pravilnim figurama izvođača. Vizualnu atrakciju, umanjuje težnja euklidovim geometrijskim oblicima, koji su ipak neprirodni, ali nužni za kontrolu težišta i ravnoteže. Glazbena podloga, i oblikovanje svjetla vizualnu sliku obogaćuje, stvarajući atmosferu atrakcije. Mnogobrojna publika, zatvoren promet u središtu grada, te vatromet učinili su otvaranje Riječkih ljetnih noći svečanim poput dočeka Nove Godine i barem na trenutak Rijeku približile europskim kazališnim središtima.
Odmah nakon otvaranja Noći ponovno u nizu prvih izvedbi izvedena je „Komedija je završena“ premijera Opere i Baleta HNK Ivana pl. Zajca, nazvana spektakl Joséa Cure. Proza, pantomima i opera prema baletu “La boutique fantasque” G. Rossinija - O. Respighija i operi “Pagliacci” R. Leoncavalla. Najavljivana mjesecima prije, uzdizana u zvijezde komedija se kazališno pretvorila u tragikomediju. Izvedba je djelovala poput loše spojene slagalice koja se uglavnom pretvarala u dosadu. Ovo je bila prva svjetska režija Joséa Cure što je i vidljivo. Ista je priča pričana tri puta. Prvo baletno i to je najbolji dio predstave i bilo bi dobro da je i jedini. Posebno treba naglasiti plesno – glumačku interpretaciju Sabine Voinee. Ne samo tehnički, već i suptilno tijelom ali i nevjerojatnom facijalnom ekspresijom interpretirala je Neddau. Drugi put priča je ispričana operno gdje su preslikani svi likovi što eksplicitno naglašavaju identični kostimi Petre Reinhardt, a onda još jednom kroz oblik kazališta u kazalištu jer Pagliacci su grupa koja izvodi predstave i to upravo radnjom iste kao i njihove životne okolnosti. Režijski je to samo nalijepljeno jedno na drugo, nepotrebno isto ponavljanje, dramaturški neinventivno i režijski loše posloženo bez ikakve dublje ideje ili teatrološke nadgradnje. Bilo bi zanimljivije vidjeti da je redatelj Joséa Cura primjerice uporabio ikonoklast i ponavljanja učinio sinergičnijim, ili matrični kombinaciju prostora u kojemu primjerice u potpuno istome mizanscenu svaki put drugi likovi nastupaju i time stvaraju potpuno nove odnose koji nisu određeni predloškom ili... a da se manje bavio isključivim postavljanjem sebe u prvi plan i samoveličanjem vlastitosti, čak i na naklonu. Ovako sve je ostalo na blijedoj dosjetki. Ono što je zanimljivo u režiji jest osuvremenjavanje koje se odrazilo i na uglavnom statičnu scenografiju. Kostimografski to je značilo da je zbor opere obučen u svakodnevnu odjeću. To je i više nego dobar odabir jer se uobičajena neusredotočenost, nemirnost i nezainteresiranost većine članova zbora sakrila te u ovoj operi dramaturški uporabila. Međutim, suvremenost je generirala novi problem, novo iščašenje u odabiru klasične koreografije Staše Zurovca, a ne neke suvremeno plesne. Tako su plesni i glazbeni dijelovi međusobno u opoziciji. Dodatnu kaotiku učinio je Zoran Mihanović što bih prije nazvao rasvjetom, a ne oblikovanjem svjetla. Jer primarna je funkcija svjetla upravo bila osvjetljenje. Upravo se oblikovanjem svjetla moglo podići izvedbu na višu razinu, jer dobo oblikovanje svjetla može i lošu predstavu učiniti boljom, kao i što dobru može pogoršati. U ovome smo primjeru vidjeli kako se klinom klin ne izbija jer je loša izvedba potpomognuta lošim svjetlom dodatno umanjila ionako nisku kvalitetu ove izvedbe. Glazbeno bi izdvojio tek jednu ariju Joséa Cure te dojmljivu Soniu Peruzzo koja je jedna od rijetkih svijetlih točaka ove predstave.Ambijentalna predstava „Mirisi, zlato i tamjan“ treće je godine na festivalskom programu, a odvija se u prostoru portića na Kantridi. Filmski redatelj Vinko Brešan pokazao je da se uspješno snalazi i u kazališnom mediju. Dinamičkom strukturom izmjena prizora, rascjepkanom prostornom strukturom scenografije Dalibora Laginje, gotovo filmski kadrira prizore. Predstavu svakako treba pogledati samo zbog glumačke interpretacije Olivere Baljak nasuprot monotone Edite Karađole i linearnoga Žarka Radića. Olivera Baljak svakom novom ulogom pokazuje kako je istinska glumica. Sposobnost interpretacije i reinterpretacije, analiza karaktera i slojevitost nijansi njezina rada uvijek rezultiraju osebujnim ulogama, bilo glavnim ili sporednim, verbalnim ili neverbalnim.
Vrlo pompozno najavljivano je i gostovanje suvremenoga baleta CeDeCe, Companhia de Dança Contemporanea iz Portugala „valovi“. Valove čini tri dijela: “Druga strana sretnog događaja” Hofesha Shechtera, “Dva moja svijeta” Luisa Sousa i “Satie” Riječanima već poznatoga Gagika Ismailiana. I zaista, radi se o suvremeno plesnom izričaju, čiji su izvođači izuzetno uvježbani. Predstava koja je dala uvid u element suvrmene plesne scene, što nije uspjelo ovogodišnjemu Tjednu suvremenenoga plesa u Rijeci. Energija koju izvođači prenose na publiku jest snažna. Plesači nisu standardizirani, ima ih i malih i visokih, malo krupnijih, kao što nije standardiziran niti njihov izričaj. Prva dva dijela, neobične su priče, pomaknute stvarnosti gdje se i jedan pas izuzetno glumački snalazi na sceni. I ponovno si gledatelj postavlja pitanje gledajući tog psića na sceni HNK, kako je moguće da jedan psić tako dobro razumije scensku pojavnost, što i kada mora raditi, a većina jednoga zbora opere ne? Kako je moguće da jedan psić realistično interpretira svoju ulogu, plijeni pažnju svojom prirodnošću, a većina dramskih prvaka i pojedinih akademskih glumaca izaziva smijeh u tragedijama? No, treći dio u producentskome smislu donosi razočaranje. Galik Ismalian u riječkome je baletu načinio uspješan balet „Ljubav i samoća“. Tada je isti najavljivan kao izuzetan originalan rad, veličan je kao poznat koreograf, koji vjerojatno ima i velebnu cijenu svojega rada. „Ljubav i samoća“ predstavljali su tada rezultat pomnoga dugoga rada, plesači su bili tvorci materijala, originalnost je prštala na sve strane. S druge strane Riječke ljetne noći ponovno donose originalnost i visoku razinu novoga što se vjerojatno odražava i na cijenu gostovanja . No „Satie“, treći dio ove izvedbe donosi potpuno istu glazbu kao i „Ljubav i samoća“ i gotovo istu „originalnu“ koreografiju. Naravno, portugalski je umjetnici puno bolje, preciznije i energičnije interpretiraju. Zašto se riječkoj publici dva puta prodaje jedno te isto? Zašto nije napomenuto da se radi o istome djelu? Ovako ispada ili da izbornica Mani Gotovac nije vidjela predstavu koju dovodi, ili je svjesno dovela identičan koncept ali nije smatrala da je to potrebno tako i najaviti. Ili je portugalska grupa dovela mačka u vreći. Ovaj element otvara pitanje kriterija odabira predstava na Noćima. Odabiru li se predstave koje još nisu i nastale? Jesu li bitna samo imena? Naravno da je sve to moguć i legitiman koncept odabira, ali promidžba koja prati isto, trebala bi biti u sinkronizaciji, a ne imati neki svoj, izrazito marketinški film. I tu se ponovno otvara priča o slici koju umjetnost i kazalište (u Rijeci) nudi, a o kojoj sam pisao i u prijašnjim kolumnama. Sliku čije koordinate i aksiome tvore neki drugi tvorci, sliku koju samouvjeravanjem postavlja sebe u željeni okvir. Ali to je samo slika, nestvarna i lažna, daleko od esencije, slika kojom upravljaju neki globalni, ekonomski elementi, slika protiv koje se kazalište deklarativno bori i kritički zbori, a i samo je postalo dio iste, globalne, hladne logike.
kraj školske godine
i eto...pišem post...
ovaj mi je put inspiracija došla...heh
i eto nam kraj školske godine...
odlazak iz osnovne...
svako na svoju stranu...
i kad bolje razmislim...
čekala sam s veseljem kraj školske godine
a ja...eto...nisam uopće sretna...
baš suprotno...jako sam tužna.
neću više viđat svoje super frendove i frendice s kojima sam provela 8 godina zajedno...
prošli smo zajedno sve i svašta...smijem i plač...tugu i veselje...
ali ipak...trebam stisnut zube i krenut dalje...
nadam se da ću ostat u kontaktu sa većinom njih...
ipak...dosta njih su tu na trsatu pa ću ih viđat svako tolko...
a...i...kad počne nova školska godina...u novoj okolini...
ići ću i dalje van na trsat...barem ću nastojat...
jer ću ipak trebat vidjet svoje drage prijatelje...
i...pošto odlazimo sad iz osnovne...
imat ćemo oproštajnu priredbu na kojoj će biti suza ko u priči...
još sam ja odabrala pjesmu don't ever cry koju ćemo pjevati...
a pošto je ta pjesma jako tužna...sigurna sam da ćemo plakati dok je budemo pjevali...
ah...smrc...ma...ne znam šta da radim...
ali ipak...ima malo i veselja u svemu tome...steći ćemo nove prijatelje...
napokon sam odlučila di ću ići u srednju...
i eto...ić ću u sušačku gimnaziju...
pa...sretno svima na upisima...
heh...lol...heh
to je ... više nemam inspiracije...
simpatiju još uvijek nemam...heh
dobro mi je ovako...lol
ae...poos@ svima...
see y@
nemam inspiracije...dosadno
e pa ljudi...evo i mene...napokon
kao što i vidite ne pišem baš često posteve...
e pa...to je znak...da više nemam neke inspiracije...
tako da neću više baš često pisati...
svi znate da je jučer bilo hladno pivo...
e pa...bila sam na koncertu...
pa ono...bilo mi je dosadno...
ništa posebno...osim šta su me oči pekle...
pa...imam još jednu novost...
više mi se ne sviđa buco...
što znači da više nemam simpatiju...
i tako...nemam više pta za pisati...
pa ljudi moji...
voljim vas sve...
poos@
krizma
...ello...
kao što većina zna...jučer sam se krizmala...
bilo je ludo...smijala sam se...
ali mi se neda previše o tome pričati pa ću vam malo napisati o krizmi...
ovo smo pisali na vjeronauku u crkvi...
potvrda je sakramenat u kojem primamo duha svetoga.
preko proroka u starom zavjetu bog je obećavao duha svetoga.
joel:"izlit ću duha svetoga na svako tijelo".
pedeseti dan nakon isusova uskrsnuća učenici su primili duha svetoga (silan vjetar i ognjeni jezici).
prije primanja duha učenici su bili plašljivi:bojali su se sudova,tamnice i smrti.
nakon primanja duha oni su neustrašivi:ne boje se trpljenja ni smrti-javno navješćuju po ulicama.
ta unutarnja promijena u učenicima djelo je duha svetoga.
naš ljudski duh je slab,nepostojan i klone pred poteškoćama.
stoga mu je potrebna podrška i jakost duha svetoga da postanemo božji svjedoci.
i to je to...o krizmi(potvrda,berma)...
heh...sutra mi je 15 rođendan...heh
jupi...baš sam happy...
to je sve od mene...
poooooooooos@
